Poštovani,
Razvoj
ruralnog turizma u Republici Hrvatskoj operativno i organizirano
počeo se razvijati još 1996. godine iako su prvi stručni članci
objavljeni još prije dvadeset godina. Temelj tomu jest donošenje
Pravilnika o pružanju ugostiteljskih usluga na seljačkim domaćinstvima
iste godine, što je stvorilo okvir i pravnog reguliranja ove vrste
turizma.
Pravilnik je doživio brojne izmjene i nadopune koje su nastale
u cilju prilagodbe propisa, ali i poboljšanja usluga te osiguranje
jednostavnijeg poslovanja, ali i povećanja kvalitete. U dosadašnjim
članicama Europske unije ruralni turizam počeo se razvijati i
davno prije, a posljednjih nekoliko godina bilježi i pozitivne
pomake u zemljama regije. Osim turističkog resora, ruralni turizam
direktno ili indirektno obuhvaća i resore poljoprivrede i ruralnog
razvoja, zaštite prirode i okoliša, kulture, graditeljstva, graditeljstva,
regionalnog razvoja, gospodarstva i poduzetništva, financija i
brojne druge. Tijekom petnaest godina ruralni turizam u Hrvatskoj
postao je najprepoznatljiviji posebni oblik turizma kojemu se
pridavao veliki značaj poglavito zbog kompleksnosti usluga ali
i razvoja ruralnih područja, odnosno implementacije turizma na
područjima na kojima nije zaživio u dovoljnoj mjeri.
Važnost ruralnog turizma, prije svega, ogleda su u vrlo važnoj
interakciji poljoprivredne proizvodnje, proizvodnje tradicionalnih
proizvoda, prezentiranja tradicije, tradicijske gastronomije i
turističkih usluga, jednom riječju korištenju već postojećih resursa.
Razvoj ruralnog turizma bazira se na održivom razvoju. To se ogleda
u revitalizaciji već postojeće, tradicijske gradnje odnosno baštine,
kojoj se daje nova namjena – ona turistička. U vremenu kada se
mnogo govori, piše i raspravlja o gornjoj granici izgradnje objekata
namijenjenih turizmu, kada se stvara vrlo veliki pritisak na prostor
zbog gradnje novih kapaciteta, ruralni turizam potpuno na drugačiji
način pokušava objediniti, obnoviti i organizirati prostor. Ruralni
turizam nema potrebu za izgradnjom novih kapaciteta, već, dapače,
susreće se s izazovima kako na najbolji i najkvalitetniji način
iskoristiti postojeće strukture.
U procesu razvoja, dionici ruralnog turizma susretali su se i susreću se s nebrojenim poteškoćama, bilo administrativnim, birokratskim, organizacijskim, financijskim i ostalim.
Poteškoće se ogledaju u još potpuno nedefiniranoj kategoriji ruralnog turizma kao djelatnosti, te velikom broju propisa i uredbi koji koče brži prosperitet i jače investicijske cikluse u ovom segmentu.
Zbog
svega navedenog, ukazala se velika potreba za organiziranjem
Prvog
hrvatskog kongresa o ruralnom turizmu koji je na
Hvaru održan u listopadu 2007. godine i
Drugog
hrvatskog kongresa s međunarodnim sudjelovanjem koji
je održan na Malom Lošinju u travnju 2012. godine. Oni su sa znanstvene
i stručne strane sagledao sve dosadašnje aktivnosti, detektirao
sve poteškoće, postavio nove izazove kroz konkretne provedbene
zaključke te time ponudio zadovoljavajući okvir i pojednostavljivanje
procedura u daljnjem razvoju.
Zaključci
Prvog Kongresa i
zaključci
Drugog Kongresa doprinijeli su rješavanju nivoima.
Tako je u travnju 2008. godine potpisana
Deklaracija o
ruralnom turizmu, a u lipnju iste godine su
tri
odbora Hrvatskog sabora održala zajedničku tematsku sjednicu
Hrvatskoj sa smjernicama toga razvoja“.
Suradnja prvenstveno s resorom turizma, ali i resorima poljoprivrede,
regionalnog razvoja, zaštite okoliša i prirode kulture, gospodarstva
i poduzetništva, kao i jedinicama područne i lokalne samouprave
te različitim institucijama se intenzivirala što vodi zajedničkom
cilju, a to je
strateško promišljanje razvoja ruralnog
turizma.
Svakako treba razmotriti i veliki izazov koje se pred seljačka
domaćinstva i poduzetnike u ruralnom turizmu nameće, a to je hrvatski
ulazak u europske integracije što je rezultiralo i usklađivanje
s dostignutim normama Zajednice.
Slijedom navedenoga i zaključaka Prvog i Drugog kongresa počeli
smo organizirati
Treći međunarodni kongres o ruralnom
turizmu koji će se ove godine održati od 23. do 26. svibnja
u Osijeku. Uvodnim izlaganjima, specijaliziranim temama, primjerima
dobre prakse i
Okruglim stolom „Quo vadis europski ruralni
turizam?“ zajedničkim snagama učinit ćemo velik korak
prema naprijed. U organizaciju Kongresa uključen je velik broj
domaćih i stranih institucija te znanstvenika i stručnjaka iz
cijele Europe, ali i šire.
Kongres
se održava neposredno nakon što je Republika Hrvatska potpisala
Ugovor o pristupanju Europskoj uniji pa je i logično što su u
njegovu organizaciju uključene brojne međunarodne organizacije
iz cijele Europe.
Kongres je namijenjen svima koji se direktno ili indirektno bave
tematikom ruralnog turizma: od samih dionika, odnosno vlasnika
seljačkih domaćinstava i poduzetnika u ruralnom turizmu, postojećih
i budućih; strukovnih udruženja, zadruga i udruga; državne uprave
od ministarstava, do ureda državne uprave; područne i lokalne
samouprave, turističkih zajednica; međunarodnih institucija pa
sve do znanstvenih i stručnih institucija.
Nadamo se da ćemo uz pomoć svih vas realizirati kvalitetan i nadasve
koristan međunarodni Kongres koji će po treći puta okupiti sve
relevantne činitelje koji o ruralnom turizmu imaju što reći i
ponuditi nove smjernice bržeg i jednostavnijeg razvoja i poslovanja.
ORGANIZATORI:
Hrvatski farmer d.d.
Klub članova “Selo”
